Magdalena

Magdalena izbavljena od srama Hej! Evo me! Ne vidiš me! Ulovi me ako možeš! Ne vidiš me! Ovdje sam. Ulovi me! O, vidi! Kako je divno remek-djelo što ga Bog svake večeri slika. Podsjeća me koliko me silno voli. I tebe. Bog koji je sve ovo stvorio? Sumnjam da me uopće vidi, a još manje da me poznaje. Možda Svemogući i voli svete ljude, ali ne i ljude poput mene. Rivka, da si samo bila sa mnom one tri godine dok nas je on učio! Prorok Isus? Safira! Marija Magdalena, pričaj nam o njemu! Molim te, ispričaj nam svoju priču! Dobro, hoću. Uđite. Pa... Moramo krenuti od početka. Kada si srela Isusa? Ne. Da bismo razumjeli priču o Isusu, moramo se vratiti na početak svih početaka. Kako nas uči Sveto pismo. U početku, Bog je stvorio zemlju, sve planete, životinje, ptice i stanovnike mora. Od zemlje je stvorio prvog čovjeka. Udahnuo mu je dah života u nosnice. Prvi čovjek zvao se Adam. Bog je rekao: "Nije dobro da čovjek bude sam: načinit ću mu pomoć kao što je on". Tako je Bog stvorio ženu od Adamova rebra i nazvao je Eva. Adam i Eva živjeli su u Božjoj prisutnosti u Edenu, predivnom vrtu koji im je pripremio. Bog je hodao vrtom i razgovarao s njima. Ondje nije bilo patnje, tlačenja ni smrti. Bog reče Adamu: "Sa svakoga stabla u vrtu slobodno jedi, ali sa stabla spoznaje dobra i zla da nisi jeo! U onaj dan u koji s njega okusiš, zacijelo ćeš umrijeti!" Jednoga dana Sotona je iskušao Evu. Eva je ubrala plod i zagrizla ga. Zatim je dala i mužu, pa je i on jeo. Adamov i Evin sramotni čin neposluha uništio je sklad vrta, sklad među čovjekom i ženom i njihov odnos s Bogom. Čovjek je osuđen na život mukotrpnog rada, a žena na rađanje potomstva u mukama i na podređenost mužu. Ipak, Bog im je obećao da će jednoga dana ženin potomak, njezin izdanak, smrskati glavu zmije. U Svetom pismu suosjećajni Bog govori o planu obnove narušenog sklada i ljepote stvorenja. Otkrio je dio tog nauma proroku Abrahamu. Abraham je vjerovao Bogu i štovao ga. Bog mu je obećao da će blagosloviti njega i sve narode po njemu. Jednoga dana Bog odluči iskušati Abrahama i zapovjedi mu da žrtvuje sina. Abraham je znao da je Bog obećao da će blagosloviti njegove potomke i sve narode preko njegovog sina. Ipak, vjerovao je Bogu i poslušao ga. Ali, Bog je povikao: "Abrahame!" "Sad, evo, znam da se Boga bojiš, jer nisi uskratio ni svog sina, jedinca svoga." I tada je Abraham u blizini ugledao ovna. Žrtvovao je Bogu ovna umjesto svoga sina. Ovan, kojega je Bog providio kao zamjenu za Abrahamova sina, prauzor je i nagovještaj njegovog velikog nauma. Bog je naumio uništiti prokletstvo grijeha te omogućiti čovjeku i ženi da ostvare blisko zajedništvo s njim. U Nazaretu je živjela djevojka koja je bila zaručena za čovjeka po imenu Josip. Zvala se Marija. Gospodin s tobom! Blagoslovljena si! Ne plaši se, Marijo. Bog ti je milostiv. Evo, začet ćeš i roditi sina i nadjenut ćeš mu ime Isus. Ali ja sam djevica! Kako je to moguće? Duh Sveti sići će na te i sila će te Svevišnjega osjeniti. Zato će to čedo i biti sveto, Sin Božji. A evo tvoje rođakinje Elizabete: i ona u starosti svojoj zače sina. I njoj, nerotkinjom prozvanoj, ovo je već šesti mjesec. Ta Bogu ništa nije nemoguće! Evo službenice Gospodnje, neka mi bude po tvojoj riječi! Marija je pohitala u posjet svojoj rođakinji Elizabeti. Elizabeta! Marija! Rođakinjo Marija! O, istina je! Ti si najblagoslovljenija među ženama. Blagoslovljen je plod utrobe tvoje! Kako to da se baš meni dogodi tako nešto veličanstveno? Ta otkuda meni da mi dođe majka Gospodina mojega? Gledaj samo! Tek što mi do ušiju doprije glas pozdrava tvojega, zaigra mi od radosti čedo u utrobi. Veliča duša moja Gospodina, klikće duh moj u Bogu, mome Spasitelju, što pogleda na neznatnost službenice svoje: odsad će me, evo, svi naraštaji zvati blaženom. Isus se rodio u Betlehemu, i to u staji, jer u domu njihovih rođaka nije bilo mjesta za njih. Mnoštvo anđela navijestilo je njegovo rođenje. Kad je došlo vrijeme da se dijete obreže, nazvali su ga Isus - "Bog spašava". Marija i Josip ponijeli su sina u hram da ga prikažu pred Gospodinom. Kada sam čula njezinu priču, znala sam da Isus nije samo prorok. Što je anđeo mislio kada je nazvao Isusa "Sinom Svevišnjega"? Ne misliš valjda da je Bog spavao sa ženom? Ne! Ne, ne. Ne zaboravi da je Marija bila djevica. Isusovo začeće čudo je Božjega Duha. Bog može sve. Ne vjeruješ u to? Zbog toga što je njegovo podrijetlo čudesno, Isusa je rodila žena poput tebe i mene, pa ipak je bio mnogo više od toga. Odrecite se svojih grijeha, krstite se i Bog će vam oprostiti grijehe! Sam je Bog to rekao kad je Elizabetin sin Ivan Krstitelj krstio muškarce i žene u Jordanu. Ja vas krstim vodom, ali onaj koji za mnom dolazi, jači je od mene. Ja nisam dostojan obuće mu nositi. On će vas krstiti Duhom Svetim i ognjem. U ruci mu vijača, pročistit će svoje gumno i skupiti žito u svoju žitnicu, a pljevu spaliti ognjem neugasivim. Duh Sveti spustio se na Isusa u obliku goluba. Začuo se glas s neba: Ovo je Sin moj, Ljubljeni! U njemu mi sva milina! Nakon krštenja Isus je putovao zemljom i poučavao. Njegova poruka potvrđivala je njegov autoritet. Zar to nije Marijin sin? Jest, on je. Tišina! Duh Gospodnji na meni je. On me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu oslobođenja Božjeg naroda. Dobro govori. Ovaj dio Svetog pisma ispunio se danas. Baš kako sam vam čitao. Pismo se ispunilo? Samo Mesija može ispuniti ova obećanja! Kako ćemo znati? Njegove riječi zbunile su i začudile mnoge, ali njegova čuda mnoge su navela da povjeruju. Evo je. Opet će početi. Tko je to? Onaj učitelj iz Nazareta. Isus. Zdravo. Zdravo. Odlazi! Ne želimo te ovdje! Učitelju, pusti je. Ne bi ju smio ni gledati, jer ćeš se okaljati. Marija. Što želiš od nas, Isuse Nazarećanine? Znamo tko si ti - Svetac Božji! Zašuti! Zlodusi, napustite ovu ženu! Mrtva je. Ubio ju je! Dodirnut će je! Nipošto! Svet čovjek to nikada ne bi učinio! Marijo, kćeri Abrahamova. Dobro joj je! Živa je! Ovo je čudo! Tko je taj čovjek? Zlodusi mu se pokoravaju! Ovo je čudo. Ovo je čudo. Kako je to moguće? Hvala ti. Hvala ti. Hvala ti! Hvala ti! Tog sam dana postala njegova sljedbenica. Željela sam činiti što je Bogu milo. Godinama sam živjela u sramoti. Isus mi je vratio dostojanstvo. Svojom me silom oslobodio zloduha. O, dušo... Safira! Dina. Čula si Isusove pouke i vidjela njegova mnoga čudesa. Da. Onda znaš zašto sam napustila sve kako bih pošla za njim. I nisam bila jedina. Bili smo tjelesno i duhovno gladni i trebali smo nekog tko će nam pokazati put ka Bogu. Nakon niza godina nevolja i razočaranja, mnogi se više nisu ničemu nadali, ali Isus je donosio nadu kamo god je pošao. Tko je to? Mladić, sin jedinac jedne udovice. Mladiću, ustani! Veliki je prorok među nama! Bog je došao spasiti svoj narod! Ako voliš samo one koji vole tebe, čime si zaslužio blagoslov? Jer i grešnici vole one koji vole njih. I ako činiš dobro samo onima koji tebi čine dobro, zbog čega bi bio blagoslovljen? I grešnici čine isto. Kako se samo usudio dodirnuti je? Kako se usudi razgovarati s njome? Odvratno! Ne, volite svoje neprijatelje, i činite im dobro i dajte ne očekujući ništa zauzvrat. Jer tad će vaša nagrada biti velika. Tako ćete postati sinovi Svevišnjeg Boga, jer on je dobar i prema nezahvalnima i zlima. Budite milostivi, kao što je vaš Otac milostiv. Isus je govorio da ni najgori grešnici nisu Božji neprijatelji koje treba uništiti, nego izgubljene ovce, koje treba naći i vratiti ih u stado. Nismo znali da trebamo voljeti i one koje smo stoljećima mrzili. Mrzili smo mješance koji drže tuđe običaje, sve dok Isus nije prošao kroz Samariju. Tko je ta žena koju svi preziru? Samarijanka. Zar to nije dovoljno zlo? Ne obaziri se na nju. Moramo kupiti hranu da Učitelj ne čeka. Hoćeš li mi dati da pijem? Ti si Židov! Ja sam Samarijanka. Kako možeš tražiti vode od mene? Kad bi samo znala Božji dar i tko od tebe traži piti, zamolila bi ga i on bi ti dao vodu života. Gospodine, bunar je dubok, a ti nemaš čime ni zahvatiti. Odakle ti ova voda? Naš otac, Jakov, ostavio nam je ovaj bunar. On, njegovi potomci i njihova stada pili su ovdje. Zar si ti veći od Jakova? Tko god pije od ove vode, ponovno će ožednjeti. Ali onaj tko pije vodu koju mu ja dadnem nikada neće ožednjeti. Jer voda koju ću mu dati postat će u njemu izvor koji teče u vječni život. Gospodine, daj mi takve vode! Pomozi mi da više nikada ne ožednim, da više nikada ne moram dolaziti na bunar. Idi, pozovi svoga muža, pa dođite zajedno. Ja... ja nemam muža. Dobro si rekla da nemaš muža, jer si ih imala petoricu. A i čovjek s kojim sada živiš, nije ti muž. Da, rekla si mi istinu. Gospodine, vidim da si prorok. Naši, samarijanski očevi molili su se Bogu na ovoj gori, a vi, Židovi, tvrdite da se trebamo moliti u Jeruzalemu. Vjeruj mi, ženo, dolazi dan kad se nećete moliti Ocu ni na ovoj gori ni u Jeruzalemu. Vi, Samarijanci, molite se onome što ne znate. Ali dolazi vrijeme, i već je tu, kad će se pravi štovatelji moliti Ocu u duhu i istini, jer Bog traži takve štovatelje. Bog je duh, a jedino ga u snazi njegova Duha možete istinski štovati. To je ona žena. Zašto uopće razgovara s njom? Zna li on tko je ona? Znam, Mesija će jednom doći. Tada će nam sve objaviti. Ja sam taj. Dođite vidjeti čovjeka koji mi je rekao sve što sam učinila! Dođite! Možda je to Mesija? Mesija? Mesija? Obećani prorok? Nemoguće! Dođite i vidite! Dođite! Učitelju, izvoli, jedi. Ja imam hrane za koju vi ne znate. Zar mu je netko donio hrane? Moja je hrana vršiti volju onoga koji me poslao i izvršiti djelo koje mi je povjerio. Žito je zrelo, polja su spremna za žetvu! Vidi koliko ljudi dolazi! Zar je Radosna vijest namijenjena i Samarijancima? Mještani su preklinjali Isusa da ostane s njima i poučava ih. Dva dana smo se zadržali ondje. Mnogi su Samarijanci povjerovali u Isusa. Tko od vas može brigom produljiti svoj život? Ako ni to malo ne možete, zašto se brinete za ostalo? Pogledajte ljiljane kako rastu. Niti se trude, niti predu, pa ipak se ni Salomon u svoj raskoši nije odijevao kao jedan od njih. Ako Bog tako odijeva poljsku travu, koja danas jest, a sutra se baca u peć, koliko li će tek odjenuti vas? O, malovjerni! Uvećaj našu vjeru! Da imate vjere kao gorušično zrno, mogli biste reći ovom dudu: "Iščupaj se iz korijena i posadi se u more," i poslušao bi vas. Bit ćete u napasti da sagriješite, ali teško onome od koga napast dolazi. Bolje da mu objese kamen oko vrata i bace ga u more, nego da navede na grijeh jednoga od ovih malenih. Kakvo je Božje Kraljevstvo? Evo kakvo je: ono je poput sjemena gorušice, koje je čovjek posijao u vrtu. Sjeme će izrasti u veliko stablo, u čijim će se granama gnijezditi ptice. Ne razumijem o čemu govori. Zašto jedeš i piješ s poreznicima i drugim otpadnicima? Otpadnicima?! Ne trebaju zdravi liječnika, nego bolesni. Tako ni ja nisam došao zvati uglednike na pokajanje, nego otpadnike. Ako samo dodirnem njegov ogrtač, ozdravit ću. Tko me dodirnuo? Netko me dodirnuo. Znam, jer sam osjetio silu kako izlazi iz mene. Ja sam te dodirnula. Već dvanaest godina bolujem od krvarenja. Potrošila sam sve na liječnike koji mi nisu pomogli. Ali kad sam dodirnula tvoju odjeću, ozdravila sam. Kćeri, zbog vjere si svoje ozdravila. Idi u miru. Hvala ti! Nazvao ju je "kćeri"? Da. Ženu koja je, prema našim zakonima, dvanaest godina bila nečista. Vidio je njezinu sramotu i vratio joj dostojanstvo. Ne znam što donosi veće iscjeljenje: Isusova sila ili njegovo milosrđe. Ne boj se, stado malo: svidjelo se Ocu vašemu dati vam Kraljevstvo. Prodajte što god imate i dajte za milostinju! Načinite sebi kese koje ne stare, blago nepropadljivo na nebesima, kamo se kradljivac ne približava i gdje moljac ne rastače. Doista, gdje vam je blago, ondje će vam i srce biti. Ženo, slobodna si od svoje bolesti. Vidite! Vidite?! Izliječena je! To je čudo! Ozdravila je! Dođite, vidite! Još jedno čudo! S... sl...sl... slava Gospodinu! Osamnaest godina! Učitelju, Bog ti pomogao! Šest dana se radi. Dođite se liječiti jadan od tih dana, a ne u subotu. Licemjeri! Ne odriješi li svaki od vas u subotu svoga vola ili magarca od jasala da ga vodi na vodu? Nije li dakle i ovu kćer Abrahamovu, koju Sotona sveza, evo, osamnaest je već godina, trebalo odriješiti od tih spona u dan subotnji? Grešnica! Preljubnica! Preljubnica! Bludnica! Bludnica! Učitelju, ova je žena uhvaćena u preljubu! Mojsije nam je u Zakonu zapovjedio da takve žene kamenujemo do smrti. Da, kamenujte je! Bludnice! Kriva si! Kamenujmo ju! Bludnica! -Kamenjem na nju! Kamenujmo ju! A što ti kažeš? Učitelju, imamo svjedočanstva dvojice svjedoka. Što ćemo činiti s njom? Ako je tko bez grijeha, neka prvi baci kamen na nju. Ženo, gdje su svi? Nema nikoga tko bi te osudio? Nikoga, Gospodine. Zato te ni ja ne osuđujem. Idi sada i okani se svog grešnog života. Molim te, podigni me! Hajde na ramena. Vidiš li sada? Vidim Isusa. On krši Zakon. Iziđe sijač sijati, On krši subotu. I dok je sijao, nešto sjemena pade uz put, i ljudi ga izgaziše, Druži se s grešnicima. Nešto sjemena pade u trnje, Ako mu dopustimo da ovako nastavi, svi će povjerovati u njega, ali trnje je izraslo sa sjemenom pa će Rimljani razoriti naš hram. i ugušilo ga. Nešto sjemenja je palo na dobru zemlju. Nisu uhvatili Isusa u riječi i spriječili ljude da ga slijede, ali čvrsto su odlučili spriječiti ga da se izdaje za Mesiju. Našli su nekoga, tko je bio voljan izdati ga. Isus je često vodio učenike na molitvu na Maslinsku goru. Te je noći bio vrlo uznemiren. Zašto spavate? Ustanite i molite se, da ne dođete u napast. Judo, zar poljupcem izdaješ Sina čovječjega? Gospodine, da ih udarimo mačem? Uhitite ga! Dosta je bilo! Zar idete mačevima i palicama na mene, kao da sam razbojnik? Svakog sam dana bio s vama u hramu i niste me uhitili. Ali došao je vaš čas, kad vladaju sile tame. Uhitite ga! Zar ga je prijatelj izdao? Jedan od njegovih učenika? Netko kome smo vjerovali i koga smo poznavali. Dobro ga čuvajte. Te su se noći vojnici izrugivali Isusu i udarali ga. Tko te udario? Pogodi! Hajde, prorokuj! Tko će te sada udariti? Prestanite! Prestanite, rekao sam! Dovedite ga pred Vijeće. Reci nam, jesi li ti Mesija? Ako vam kažem, nećete mi vjerovati. Ako vas upitam, nećete mi odgovoriti. Ali odsad će Sin čovječji sjediti zdesna Svemogućem Bogu. Jesi li ti onda Božji Sin? Vi kažete da Ja Jesam. Pa ovaj bogohuli! Zar nam još trebaju svjedoci? Tko ga je ovlastio da tako govori? Evo, čuli smo kako huli! Kriv je! Čuli smo što je rekao! Da, kriv je i zaslužio je smrt! Povest ćemo ga k Pilatu. Tako je! Vodite ga odavde! Zatim su ga doveli pred rimskog namjesnika Poncija Pilata. Taj okrutni vladar dao je razapeti na tisuće ljudi. Što sad hoćete, ovako rano? Uhvatili smo ovoga što zavodi naš narod. Izazvao je bunu na tržnici kod hrama. Kriv je jer govori da ne treba plaćati porez caru, a još tvrdi i da je Mesija, da je kralj. Kralj? Jesi li ti kralj Židova? Ti si rekao. Mi nemamo drugog kralja do cara. Prema našem Zakonu, ovaj mora umrijeti jer se proglasio Božjim Sinom. Ovaj čovjek zbilja ne zaslužuje smrt. Zato ću ga samo išibati i pustiti. Ako ga pustiš, nisi prijatelj caru! Razapni ga! Da, razapni ga! Ti i ti, išibajte ga! Tko god se naziva kraljem, pobunio se protiv cara! Pilate, što čekaš?! Smakni ga! Ubij ga! Razapni ga! Nije ništa skrivio! Razapni ga! Razapni, razapni ga! Odbij! Miči se! Odbij! Sklanjajte se s puta! Dalje od njega! Nazad! Odbij! Nazad! Maknite se! Pustite da prođemo! Mičite se! Ti, skloni se! Hajde, kad ti kažem! Ustaj! Ti, ponesi to. Hajde, kreni! Odbij! Nazad! Podiži križ! Oprosti im, Oče, jer ne znaju što čine. Zar... ti nisi... Mesija? Spasi sebe i... i nas. Zar se ne bojiš Boga? Kažnjeni smo jednako kao on. Ali on nije ništa skrivio. Sjeti me se, Isuse, kad se vratiš kao Kralj. Obećavam ti, još danas ćeš biti u raju... ...sa mnom. Negdje oko podneva nebo se zamračilo i tri je sata vladala pomrčina. Oče, u tvoje ruke predajem duh svoj. Neka je slava Bogu! Ovaj je čovjek zaista bio pravednik. Jedan pravedni član Velikog vijeća nije sudjelovao u osuđivanju Isusa. Bio je to Josip iz Arimateje. Poncije Pilat mu je dopustio da, uoči subote, položi Isusovo tijelo u obližnju grobnicu. Oprostite nam, mi pratimo tijelo svoga Gospodina. Svi su dobrodošli. Samo brzo, subota samo što nije otpočela. Zašto su ga morali ubiti? Ako je došao od Boga, zašto je Bog dopustio da ga ubiju? I ja sam se to pitala. Isus je imao vlast nad zlodusima. Čak su ga i mrtvi slušali. Zar nije mogao sve to spriječiti? Tri sam ga godine slijedila, nadajući se da je on obećani Mesija. A sad je mrtav. I kamo sam mogla otići? Ovo je tužna priča. Ipak, njezin je završetak veličanstven. U nedelju, u zoru trećeg dana nakon raspeća, otišle smo na grob noseći mirisno bilje, kojim ćemo pomazati njegovo tijelo. Netko je odmaknuo stijenu! Petre... Jakove... Ivane... čujte! Stijena je odmaknuta! Ušle smo u grobnicu, ali Gospodinova tijela nije bilo! Odnijeli su ga iz groba i ne znamo kamo su ga stavili! Što?! Tijelo našeg Gospodina je nestalo? Idite i uvjerite se sami. Kad je pretražio grobnicu, Petar se vratio k učenicima. Ja sam ostala vani, uplakana i zbunjena. Sigurno su ga odnijeli vojnici ili farizeji. Uništili su sve ono čemu smo se nadali. Mogli su nam barem ostaviti njegovo tijelo. Ženo, zašto plačeš? Odnijeli su moga Gospodina i ne znam kamo su ga položili. Ženo, zašto plačeš? Koga tražiš? Gospodine, ako si ga ti uzeo, reci mi kamo si ga položio i ja ću ga odnijeti. Marijo. Učitelju! Ne dotiči me, jer još se nisam vratio k svome Ocu. Gospodine, ti si živ! Idi i obavijesti moju braću. Nisi nas zaboravio! Bog nas nije ostavio! Reci im. Vidjela sam Gospodina! Vidjela sam Mesiju! Zar je uskrsnuo? Da. Kako? Smrt ga nije mogla zadržati. Zašto je, onda, morao umrijeti? Da bi pobijedio smrt. Tada to nisam razumjela, ali Isus nam se, poslije toga, u više navrata objavio i poučavao nas. Proroci su, stoljećima prije Isusova dolaska, u Pismu najavili Mesijinu patnju. Izaija je napisao: "Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira, njegove nas rane iscijeliše". Prorok Mojsije rekao je: "Proklet je tko god visi na drvetu". Kada je Isus umro na križu, ponio je naše prokletstvo, grijeh i smrt. Njegovom žrtvom i uskrsnućem oslobođeni smo iz ropstva smrti i tame, otkupljeni smo od života u strahu i sramoti. To je blagoslov koji je Bog obećao našem praocu Abrahamu: da će po njemu svi ljudi na svijetu biti blagoslovljeni. Svi ljudi? Čak i žene? Isus me nazvao "kćeri Abrahamovom". I ti si voljena kći koju on želi blagosloviti, baš kao onu ženu, koju je ozdravio od krvarenja. Ili kao mene. Nitko ne mora živjeti u sramoti i strahu. Ne moramo se više osjećati kao da nas ne čuju i ne vide. Isus je rekao o sebi: Duh Gospodnji na meni je, on me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje, vid slijepima, na slobodu pustiti potlačene, proglasiti godinu oslobođenja Božjeg naroda. Isus je dodirivao ljude, čak i žene pogođene bolešću, nečiste, i ozdravljao ih je. Poučavao je djecu, muškarce i žene, bogate i siromašne, pravednike i grešnike, i svima je vraćao dostojanstvo. Prema svima je iskazivao ogromno suosjećanje. Ozdravljao je ljude, izgonio zloduhe, oslobađao muškarce, žene i decu iz Sotoninih okova. Pokazao je vlast nad zlom i svakim duhom. Uskrsavao je sinove i kćeri, pokazujući da ima vlast čak i nad samom smrću. Iako su Sotona i zlodusi mislili da su pobijedili jer su prikovali Isusa na križ, on je uskrsnuo i nadvladao sve sile zla i smrt. Znači, bio je Mesija? Samo je Mesija, poslan od Svemogućeg Boga, mogao činiti čuda kakva je Isus činio. Samo netko poput Isusa, koji je tako milostiv, moćan i pouzdan, zaslužuje naše štovanje i povjerenje. Kada je stvorio svijet, Bog je htio da čovjek i žena žive u njegovoj prisutnosti i radosti. To je bio njegov naum. Međutim, nismo mu vjerovali i oglušili smo se o njegovu zapovijed. Taj sramotni čin odvojio nas je od Boga i narušio je odnos između muškarca i žene. Ustrajali smo u neposlušnosti. Pismo govori: "Svi su zaista sagriješili." A plod grijeha je smrt i odvojenost od Boga. Ipak, Bog nije htio da ostanemo odvojeni od njega i njegove ljubavi, niti da živimo u sramoti i strahu. Kao što je Bog providio ovna kao zamjenu za Abrahamova sina, tako je poslao Isusa da umre umjesto nas. Isusov život, smrt i uskrsnuće obnavljaju odnos s Bogom svima koji mu vjeruju i slijede ga. Ovaj bliski odnos sa Svemogućim Bogom ne prestaje ni nakon naše smrti. Razbojnik na križu na samrti je povjerovao u Isusa, a Isus mu je obećao: "Još danas ćeš biti sa mnom u raju." Tko god povjeruje u Isusa neće doživjeti vječnu kaznu, nego će zauvijek živjeti s Bogom. Kako? Tako što će vjerovati u njega i slijediti ga. Ali, kako će on prihvatiti mene? Prihvatio je Mariju i mene. Kako to mogu znati? Pouzdaj se u njega. Zamoli ga. Razgovaraj s njim. Bože, moj nebeski Oče, ti si svet i pravedan. Hvala ti što me voliš. Sagriješila sam protiv tebe. Hvala ti što si poslao Isusa, obećanog Mesiju da satre prokletstvo sramote i krivnje. Hvala ti što je umro umjesto mene. Želim slijediti svog živog Spasitelja. Hvala ti što si mi oprostio i prihvatio me. Amen. Amen. Amen. Hvala ti. Hvala ti. Isus je rekao: Ovce moje slušaju glas moj; ja ih poznajem i one idu za mnom. Rivka, on te poznaje i voli te. Ovo je početak vječnog zajedništva, odnosa koji se razvija što se bolje upoznajemo s njime i što mu više vjerujemo. Rastemo kad smo poslušni njegovoj Riječi, kad mu se molimo s vjerom kad se družimo s onima koji ga slijede. I kad govorimo drugima o njemu, ne zaboravljajući na ove Isusove riječi: Neka vas Gospodin blagoslovi i čuva. Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji! Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga i učeći ih da čuvaju sve što sam vam zapovjedio! I evo, ja sam s vama u sve dane – do svršetka svijeta.